Josip Broz Tito

Arhiv: Proglas KP Jugoslavije povodom Aprilskog rata 1941.

Događaj u Zagrebu prilikom dolaska osvajača biće najtamnija ljaga u tvojoj povijesti, hrvatski narode. Hrvatska gospoda te sili da pružaš ruku svome vjekovnom nepri­jatelju i porobljivaču, a sije najodvratniju mržnju i hajku protiv brat­skog srpskog naroda koji se herojski bori i gine radije nego da bude robom tuđinca.

Narode Jugoslavije!

Strašna katastrofa koju smo mi komunisti već odavna signali­zirali zadesila je narode Jugoslavije.
Osvajačke armije osovinskih sila provalile su u našu zemlju iznenada i svuda kud prolaze siju smrt i pustoš.
Beograd je sravnjen sa zemljom. Nevina djeca, žene i starci, koji su se u paničnom bijegu htjeli spasti iz gorućih ruševina bili su podvrgnuti napadačima.
Velikim osovinskim osvajačima pridružili su se i mali osvajači Bugarska i Mađarska.
Dvije zemlje, s kojima su pređašnji neodgovorni upravljači Jugoslavije stvarali paktove o vječi­tom prijateljstvu.
Podlo kao strvinari, pridružili su se bugarski i mađarski imperijalisti velikim imperijalističkim osvajačima da i oni istrgnu koji komadić mesa iz krvavog tijela Jugoslavije.
Ali narodi Jugoslavije, uključivši i većinu Hrvata, herojski se bore za svoju ne­zavisnost protiv mnogobrojnijeg neprijatelja.
U teškoj i sudbonosnoj borbi protiv tuđinske najezde našla se u Hrvatskoj šaka agenata i petokolonaša, koja je uz pomoć najurenih reakcionarnih hrvatskih vlasto­držaca sistematski pripremala i konačno u najtežem času izvršila izdaju kakvoj nema premca u nizu izdaja hrvatske gospode i vlastele u historiji.

Hrvatski narode!

Ta gospoda tebi priča da ti je izvojštila slobodu i nezavisnost pomoću Hitlera i Musolinija.
Vjeruješ li ti to?
Pamtiš li ti da je ikada u tvojoj tisućgodišnjoj mukotrpnoj historiji, u tvojim teškim časovima bio tebi prijatelj i zaštitnik njemački, mađarski, talijanski ili koji drugi osvajač?
Ne i nikada. Naprotiv, uvijek su te oni porobljavali i onda iskorištavali. Uvijek su te nastojali međusobno zavaditi da bi te onda lakše tlačili.
Uvijek su ti osvajači težili da zagospodare tvojim plod­nim ravnicama i tvojim šumama, težili su da ti otmu divnu Dalma­ciju — divno Jadransko more.
Uvijek su hrvatska gospoda i vlastela bili ti koji su te prodavali tvojim porobljivačima da bi onda i sami mogli piti tvoju krv. Eto, takvu nezavisnost pripremila je tebi hrvatska gospoda.

Hrvatski narode!

Ti si ovih dana bio očevidac nečuvene sramote. U tvoju zemlju su provalili protiv tvoje volje osvajači i tvoji vjekovni neprijatelji da te porobe i raskomadaju tvoju krvlju natopljenu domovinu, a hrvatska gospoda te tjera da ropski puziš pred tvojim neprijateljem, da ga poz­dravljaš, da ga slaviš u vrijeme kada njegova vojnička čizma gazi tvoju zemlju, tvoj nacionalni ponos.

Događaj u Zagrebu prilikom dolaska osvajača biće najtamnija ljaga u tvojoj povijesti, hrvatski narode. Hrvatska gospoda te sili da pružaš ruku svome vjekovnom nepri­jatelju i porobljivaču, a sije najodvratniju mržnju i hajku protiv brat­skog srpskog naroda koji se herojski bori i gine radije nego da bude robom tuđinca.

Zar je srpski narod kriv što te je tlačila srpska gospoda? Zar nije u svim režimima učestvovala i hrvatska gospoda? Zar nije srpski narod oduševljeno podržavao tvoju opravdanu borbu za slobodu i ravnopravnost?

Ali su provalili osovinski osvajači da raskomadaju čitavu zemlju i porobe narode Jugoslavije zajedno s tobom. Znaj, hrvatski narode, da će historija s prezrenjem osuditi one koji svoju tobožnju nezavisnost grade s judinim talirima i na ropstvu svoje krvne braće — srpskog, slovenskog i ostalih naroda.

Hrvatski narode!

Tuđinske sluge, hrvatska gospoda sije tebi mržnju prema tvojoj krvnoj braći — Srbima i Slovencima u vrijeme kada oni svojom krvlju iznova pišu slavnu, iako tragičnu stranicu svoje historije. Znaj, hrvatski narode, da je borba tvoje braće i tvoja borba.

Znaj, hrvatski narode, da su simpatije dvjestomilijunskog naroda Sovjetskog Saveza na strani naroda Jugoslavije, koji se herojski bori za svoju nezavisnost. Znaj, hrvatski narode, da će historija s prezrenjem govoriti o onima koji zabiše izdajnički nož u leđa svoje braće.

Hrvatska je okupirana po njemačkim i talijanskim četama, a nije slobodna i nezavisna narodna država, kako je hoće prikazati da­našnji hrvatski vlastodršci.

To je država šačice hrvatske gospode, koja neprekidno preko radija i štampe viče o pokolju i strijeljanju, o prijejekim sudovima itd. Groze se smrću za svaku sitnicu, tako da crveni lice svakog pametnog čovjeka kada čuje te bjesomučne grožnje. Ali neka ta gospoda upamti da ništa nije trajno što je upereno protiv naro­da, a najmanje vlast današnjih vlastodržaca. Neka se ta gospoda malo zamisli o tome šta očekuje nju za prolijevanje nedužne narodne krvi.Narodi Jugoslavije — Srbije, Slovenije, Crne Gore, Bosne i Her­cegovine, Makedonije i Vojvodine! Vi, koji se borite i ginete u borbi za svoju nezavisnost, znajte da će ta borba biti okrunjena uspjehom, pa makar vi sada i podlegli u toj borbi protiv nadmoćnog neprijatelja.

Ne klonite duhom, zbijte čvršće svoje redove, dočekujte uzdignute glave i najteže udarce. Komunisti i čitava radnička klasa Jugoslavije ustrajat će do konačne pobjede u prvim redovima narodne borbe protiv osvajača. Ne klonite duhom ni onda ako u toj borbi privremeno i podlegnete, jer će se iz ovog krvavog imperijalističkog pokolja roditi novi svijet, zbrisat će se zauvjek korijeni imperijalističkih ratova i nacionalnog porobljavanja, stvorit će se na istinskoj nezavisnosti svih naroda Jugoslavije slobodna bratska zajednica.

Radnici i radnice Jugoslavije!

Nad radničkom klasom Jugoslavije nadviše se crni oblaci. Najgori neprijatelji radničke klase provalili su u našu zemlju i zavode najcrniju reakciju. Ti isti koji drže u svirepom kapitalističkom ropstvu njemačku i talijansku radničku klasu, koji porobiše mnoge narode i proliše more krvi kako svoga naroda tako i radnog naroda drugih zemalja. U ovim teškim časovima radnička klasa Jugoslavije treba da se nađe jedinstvena i zbijenih redova. Ne treba se plašiti nikakvog terora i progona. Mi smo na to navikli; progonili su nas svi režimi u toku ovih 20 godina, ali radnička klasa na čelu sa svojom avangardom — Komunističkom parti­jom postala je još jača. Naša je dužnost da u ovim sudbonosnim danima sačuvamo svoju hladnokrvnost, da još odlučnije učvršćujemo svoje redove, da radimo uporno na osvajanju i okupljanju radničkih masa vodeći ih u borbu za njihove svakodnevne interese, u borbu za bolju i sretniju budućnost.

Živjeli bratstvo i sloga naroda Jugoslavije u borbi za svoju slobodu i nacionalnu nezavisnost!
Živjeli bratstvo i sloga svih naroda na Balkanu protiv imperija­lističkog osvajača i nacionalnih ugnjetača!
Živio Sovjetski Savez, nada svih ugnjetenih i porobljenih!
Živjela Komunistička partija Jugoslavije!

15. aprila 1941.
Centralni komitet Komunističke partije Jugoslavije


Napomena: Tekst je napisan 1941. kao proglas KP Jugoslavije nakon fašističke invazije na Jugoslaviju. U Pisanju teksta je učestvovao Josip Broz Tito.
Tekst je preuzet iz knjige Josip Broz Tito – Sabrana djela-VI, strane 189-191, Izdavački centar “Komunist”, Beograd 1983.

Коментариши

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Zapratite nas